Neuspjeh u Afganistanu označiće Bidenov mandat, i to s pravom

Michael D. Barbero, general -potpukovnik američke vojske u penziji za DELO o posljedicama povlačenja Sjedinjenih Država i saveznika iz Afganistana.

Ne postoji način kako bi dvadesetogodišnju vojnu avanturu u Afganistanu javnosti predstavili drugačije nego poraz. Dok je odluku o povlačenju iz Afganistana moguće još opravdati katastrofalnog načina kako se odvija nije moguće braniti sa nijednim argumentom za DELO kaže američki generalpotpukovnik u penziji Michael D. Barbero.

Na prestižnoj američkoj vojnoj akademiji West Point iškolovani Michael D. Barbero je u vojnoj karijeri od 1976. do 2013 godine prošao sve što američki pješadijski oficir na putu od čina generalpotpukovnika može iskusiti na taktičkoj, operativnoj i strateškom nivou. U Iraku je bio na tri različite misije na različitim visokim komandnim dužnostima četiri puta, od početka rata u Iraku 2003.godine pa sve do njegovog kraja 2011.godine. Od 2004.gdine do penzionisanja 2013.godine bio je mnogo puta u Afganistanu gdej je učestvovao u podršci američkoj vojsci i saveznicima, zbog toga odlično poznaje tamošnju situaciju i vrlo dobro zna, kakva uspješna evakuacija sa ratišta ne bi smela biti odnosno kako se osjeća vojni komandant kada se sa ratišta povlači posle neuspješne vojne operacije. Barbero danas služi hljeb kao savjetnik više američkih kompanija na području Bliskog istoka i Balkana, član je i Savjeta ljubljanskog Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES).

Kakvu poruku Amerikanci i vaši saveznici, uključujući i Sloveniju, svojim povlačenjem šalju partnerima u Afganistanu i cijelom regionu?

Na početku mi dozvolite, da izrazim priznanje i zasluge Slovenije i zahvalim se za njen doprinos savezništvu u toj i drugim operacijama. Usprkos malenosti je partnerski doprinos vaše države i vaše vojske samog stajališta vrijedna divljenja.U vezi vašeg pitanja mogu da kažem, da je odluka o povlačenju iz Afganistana i način kako je bila ta operacija izvedena, treba razlikovati. Povlačenje američkih jedinica iz Afganistana u američkoj javnosti uživa veliku podršku, ta odluka je sazrela još davno, dugo je poznata i dobro predstavljena kako domaćoj javnosti tako i našim međunarodnim partnerima. Način na koji smo povlačenje izveli je sraman. To je neuspjeh na svim nivoima: na vojnom, strateškom, obavještajnom i na nivou administracije. Dakle, iako je odluku sa vojnog aspekta moguće nekako braniti, kako je izvedena nije moguće braniti na nijedan način.

Pošto su talibani tako lako preuzeli vlast, stvorio se utisak, da možda uistinu nisu neprijatelj Amerike?

Govoriti i izgovarati se da nismo znali, da su spremni talibani tako brzo preuzeti vlast, samo potvrđuje, da je povlačenje bilo katastrofalno slabo planirano i da smo otkazali na obavještajnom nivou.

Šta to znači za međunarodnu vjerodostojnost SAD i vaših saveznika?

Za ugled SAD kao vodeće svjetske sile i kao partnera saveznika sasvim sigurno ništa dobro. Saveznicima i svojim partnerima u Afganistanu smo obećali, da ih nećemo napustiti, a to što upravo sada radimo je napuštamo ih. Još više, tokom vrlo slabo planirane evakuacije smo u posljednjem terorističkom napadu izgubili smo još 13 života naših mladih momaka, koji su pokušali ljudima osigurati bezbjendo povlačenje iz Kabula. Mnogo posla nas čeka, da ponovno uspostavimo narušeno povjerenje naših međunarodnih partnera i vojnih saveznika.

Rok za završetak evakuacije je 31.avgust. Predsednik Joe Biden roka ne želi produžiti. Vi imate veliko iskustvo sa takvim operacijama. Koliko bi vremena prema vašem mišljenju trebali za bezbjedno povlačenje iz Afganistana?

Nemam podatak o tome, koliko ljudi želi napustiti Afganistan. To da smo brigu o bezbjednosti područja oko aerodroma prepustili talibanima, sasvim sigurno nije bila mudra odluka. Povjeriti svoju bezbjednost talibanima je prvorazredni fijasko, dokaz toga je i posljednji teroristički napad, koji je zahtjevao više od 90 ljudskih života. Mogu napraviti poređenje sa evakuacijom američkih civila iz Libana 2006.godine; tada smo uz snažno vojnom obezbjeđenje velikih područja trebali dvije nedjelje, da smo bezbjedno evakuisali 20.000 ljudi.

Od kuda uopšte zamisao da spašavanje ljudi, koje želite spasiti pred talibanima povjerite baš tim istim talibanima?

Žalosna činjenica, da smo sami sebe gurnuli u položaj u kojem jednostavno nismo imali drugog izbora. U vojnom smislu nikada nije dobro, ako se nađeš u položaju, da nemate izbora. Nismo imali dovoljno vojnih snaga, da bi obezbjedili sve, koje bi morali, jedina mogućnost bi bila da nazad dovezemo mnogo vojnika što bi vodilo u novo veliko prolivanje krvi. Opet smo kod moje prijašnje tvrdnje, da je povlačenje bilo katastrofalno slabo planirano.

Da li je tu operaciju moguće kako zamaskirati u nešto sličnog pobjedi? Da li je moguće tvrditi, da nismo bili poraženi i pri tome ostati ozbiljan?

Ne. Rezultate te operacije nikada nećemo moći upakovati u nešto što bi podsjećalo na pobjedu. Kao što je davno utvrdio Carl von Clausewitz rat je nastavak politike drugim sredstvima. Politička odluka, da smo 2001.godine otišli u Afganistan, da bi ulovili Osamu bin Ladena i izgradili djelujuću demokratiju bila je zasnovana na pogrešnim pretpostavkama.

Rok za završetak evakuacije ističe u utorak. Šta poslije toga prognozirate Afganistanu?

Borbama unutar Afganistana još dugo neće biti kraj. Započet će borbe za vlast unutar talibanskih frakcija. Iran je tamo još prisutan i pokušat će povećati svoj uticaj u državi. Pakistan, koji je uistinu nikada nije bio prijateljski do SAD u tom ratu igrat će dvostruku ulogu palikuće i vatrogasca, pokušat će ubuduće miješati u tu državu. Naši partneri koji su Afganistanu radili za nas će pod novim režimom platiti vrlo veliku cijenu. Mira tamo neće biti još dugo i Afganistan će ponovo postati područje gdje će se skrivati i uvježbavati teroristi. Dakle ponovno smo na početku. Kina, Rusija i druge države, kojima se ne sviđamo, sa takvim raspletom sasvim sigurno nisu nezadovoljne.

Šta se Amerikanci i saveznici mogu naučiti iz tog vojnog poraza odnosno čega bi se morali naučiti?

Amerikanci i sa nama cijeli NATO savez mora vrlo precizno proučiti ratove iz posljednjih 20 godina i iz njih izvući korisne nauke te se na osnovu njih ponašati ubuduće, da nam se historija ne ponovi. Posle poraza u Vijetnamu smo vrlo detaljno analizirali sve greške i skladno sa tim pokrenuli neke radikalne promjene u obuci i opremanju vojske. Precizna analiza ratova u Iraku i Afganistanu te iskren razgovor su najmanje što dugujemo 7000 do 8000 žrtava tih ratova i njihovim najbližima. Ne zaboravite da žrtve nisu samo ubijeni i ranjeni, ta dva rata su za sobom ostavila veliki broj ljudi sa teškim duševnim problemima, Ne samo među Amerikancima i saveznicima, još više su krvarili i trpjeli naši partneri u Afganistanu,

Kako se osjeća komandant, koji protivniku mora priznati pobjedu?

Meni lično je to posmatrati vrlo depresivno i žalosno. Žalostan samo ne samo zbog naših i svih savezničkih vojnika nego i zbog prijatelja Afganistanaca, koje smo ostavili na cjedilu. Pri tome moram naglasiti, da su se vojnici i vojni komandanti na terenu pokazali sa izuzetnom obučenošću i izvođenjem postavljenih zadataka, nemaju se čega stidjeti. Takav kraj operacije ne bi smeo ostaviti negativnog pečata na njih.

Da li krvavi teroristički napad u četvrtak može li bilo kako prometnite odluku predsednika Bidena u pogledu povlačenja?

Ne vjerujem, da teroristički napad i možda još kakav narednih dana promjeni predsjednikovu odluku. Važno je naglasiti, da su mu svi bezbjednosni i vojni stručnjaci odsavjetovali takav način povlačenja. Taj neuspjeh u Afganistanu će sasvim sigurno obilježiti Bidenovo predsjednikovanje i to s pravom.

Kriza zbog izbjeglica je Evropu snažno nagnula ka desno. Pred novim valom izbjeglica saveznik u NATO-u turski predsednik Recep Tayyip Erdogan oštro odbija zamisao o prihvaćanju izbjeglica. Kuda će ići ti ljudi? I koliko se još možemo nagnuti ka desno?

Gospodina Erdogana ne bi uzimao kao uzor. Znam, da imamo u tom dijelu Evrope dosta lidera, kojima je on uzor, ipak vjerujem, da možemo nastupiti zajedno i pokušati pronaći način da zajedno pomognemo ljudima iz Afganistana, koji su u nevolji. Odaziv država na Zapadnom Balkanu , koje su se otvorile za izbjeglice je ponovno potvrdio, da imamo pouzdane saveznike i partnere. Novi talas izbjeglica će doći i to je realnost, samo zajednički to možemo savladati. Amerika je zemlja imigranata, zbog njih je postala tako moćna i sasvim sigurno učinit ćemo sve što se je moguće, da tim ljudima pomognemo.