Lukavac – selo čijim su mještanima oteli vodu jer su „pogrešno glasali“

Vodovod iz Lukavca stigao do Nevesinja, a vodu imaju svi osim Lukavca. Potrošeni milioni na vodovod koji Nevesinju nije donio redovno snabdijevanje vodom. Lukavčani se pitaju, kažnjava li ih vlast zbog političke neposlušnosti ili je novac opet završio u privatnim džepovima!?

Piše: Miljan Kovač

Mještani nevesinjskog sela Lukavac preživjeli su još jedno sušno ljeto čije su posljedice, kažu, istorijskih razmjera. Takvoj katastrofi doprinijelo je prerano presušivanje izvora, koji su do sada bili jedini spas za seljane, njihovu stoku i usjeve, na i onako oskudnom hercegovačkom kršu. Presušivanje izvora, da bi apsurd bio veći, posljedica je ispumpavanja vode iz izvorišta Udbina na teritoriji mjesne zajednice Lukavac za potrebe vodosnabdijevanja Nevesinja. Nemarom investitora projekta „Gornji horizonti“ u sklopu koga je izgrađen i pomenuti vodovod, počinjen je tako svojevrsni ekocid nad ovim selom i njegovim izvorima.

Šteta je svjesno i namjerno izazvana, na što ukazuje činjenica da su ranija istraživanja pokazala šta će se desiti ispumpavanjem vode iz jame Udbina, a zbog čega je prvobitnim projektom izgradnja vodovoda u Lukavcu navedena kao prioritet.

Da li je u pitanju samo kažnjavanje sela koje na izborima održanim prije realizacije projekta nije podržalo aktuelnog načelnika opštine Milenka Avdalovića niti narodnog poslanika Iliju Tamindžiju, kako tvrde mnogi mještani, može se samo pretpostaviti. S druge strane, zbog netransparentnosti čitavog projekta, postavlja se i pitanje da li je dio sredstava, koji je trebalo da bude utrošen u izgradnju vodovoda u Lukavcu, završio na „pogrešnim računima“?

U šta su potrošeni milioni?

Činjenica je da se sve češće postavlja pitanje zašto je novi nevesinjski vodovod koštao oko devet miliona maraka, kako tvrde investitori, ako njime nije riješeno vodosnabdijevanje ni samog grada Nevesinja, a što je bio krajnji cilj projekta?

U svakom slučaju tri godine nakon što je dan svečanog puštanja novog vodovoda u Nevesinju nazvao istorijskim i konačnim rješenjem višedecenijskog problema, načelnik Avdalović, umjesto da odgovori na postavljena pitanja, vrijeđa novinare i poručuje da ga više nikad ne zovemo.

A nije odgovorio ni na pitanje kako je moguće da je vodovod stigao i do njegovog zabačenog sela Gornjeg Drežnja, dok vodu nemaju ljudi koji žive na kilometar razdaljine od izvorišta – odnosno jame Udbina.

Zasluge da, odgovornost ne

Uzalud se mještani Lukavca svih ovih godina obraćaju najvišim institucijama RS, zahtijevajući rješenje problema koji im život znači.
A obraćali su se i predsjedniku RS i vladi i ministarstvima i upravama „Elektroprivrede“ i „Hidroelektrana na Trebišnjici“. Sva razmijenjena prepiska kojom raspolažemo, ilustracija je svojevrsne igre „gluvih telefona“, koja pokazuje koliko je u korumpiranom društvu „mali čovjek“ nemoćan spram interesa moćnika.

Umjesto da riješe problem ovih ljudi, politički moćnici u Hercegovini na čelu s poslanikom Tamindžijom odlučili su im prirediti još jedno poniženje.

Ilija Tamindžija/foto: mojahercegovina.com

Pod izgovorom potrebe za gradilište HE „Dabar“ krenuli su u relizaciju izgradnje vodovoda za selo Bežđeđe, takođe s izvorišta Udbina u MZ Lukavac. Bežđeđe je Tamindžijino rodno selo, poznato i po tome što ima više stubova ulične rasvjete od naseljenih kuća.

Ovu namjeru Lukavčani su nedavno privremeno zaustavili, zahtijevajući da se cijevi za Bežđeđe i Lukavac postavljaju istovremeno.

U finišu predizborne kampanje, 28.9.2018. godine, priređeno je svečano otvaranje novog vodovoda u Nevesinju. Svečanosti je prisustvovala i tada premijerka i kandidat za predsjednika RS, Željka Cvijanović. Nisu izostali hvalospjevi o zaslugama aktuelne vlasti u realizaciji tog „velikog projekta“. Taj dan načelnik Avdalović je nazvao istorijskim za Nevesinje, a posebno je istaknuta zahvalnost narodnom poslaniku Iliji Tamindžiji i „Hidroelektranama na Trebišnjici“ (HET), čiji je on izvršni direktor.

Međutim, kada su se samo četiri godine ranije tom istom preduzeću obratili Lukavčani, odgovoreno im je da se nisu obratili na pravu adresu.

„Uprava MH „ERS“ – MP a.d. Trebinje ZP „Hidroelektrane na Trebišnjici“ a.d. Trebinje je na svojoj LXIX sjednici održanoj dana 16.9.2014. godine razmatrala vaš zahtjev i zaključila da isti nije upućen nadležnom preduzeću, jer je investitor izgradnje „Hidroelektrane Dabar“ u okviru kojeg projekta se planiraju izvoditi radovi i na izgradnji vodovoda istoimeno preduzeće „Hidroelektrana Dabar“ društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvdnju električne energije Trebinje, pa vam predlažemo da se njima obratite vezano za rješavanje navedenog problema“. Ovo se, između ostalog, navodi u odgovoru mještanima Lukavca, odnosno njihovom pravnom zastupniku, advokatu Branku Simoviću, 16.9.2014. godine.

Istina je da je HET većinski vlasnik preduzeća „Hidroelektrana Dabar“, istina je međutim, i da je Tamindžija kao rukovodilac HET-a „nadležan“, za primanje „lovorika“ zbog izgradnje vodovoda, koji aktivisti SNSD-a u Nevesinju zovu i „Ilijin vodovod“. HET, a ni Tamindžija, kao što se vidi iz odgovora „nisu nadležni“ onda kada treba preuzeti odgovornost i pomoći Lukavčanima u rješavanju problema vodosnabdijevanja.

Kada su 2014. godine otpočeli radovi na izgradnji vodovoda s izvorišta Udbina, stanovnici mjesne zajednice Lukavac, u kojoj se izvorište nalazi, tražili su samo jedno – da bazen vodovoda bude sagrađen na lokaciji na kojoj je ranije projektovan. Iz potpuno nerazumljivih razloga investitor je odlučio spustiti bazen 100 metara niže – što je navedeno kao razlog zbog koga ne može biti riješeno vodosnabdijevanje Lukavca.

Ćuti i čekaj kišu

Na sastanku mjesne zajednice Lukavac kome su 19.4.1989. godine prisustvovali predstavnici radne organizacije „Hidroelektrane na Trbišnjici“ i Skupštine opštine Nevesinje, govorilo se i o rješavanju problema vodosnabdijevanja stanovništva opštine Nevesinje s izvorišta Udbina u okviru realizacije projekta „Gornji horizonti“. Još tada, o čemu svjedoči sačuvana dokumentacija, naglašeno je da je izgradnje vodovoda u MZ Lukavac, na čijoj teritoriji se nalazi i izvorište jama Udbina, prioritet.

Razlog zbog koga je ovom selu dat prioritet pri izgradnji vodovoda, nije samo blizina izvorišta, nego i ranija istraživanja koja su pokazala da će ispumpavanje vode iz jame Udbina ugroziti kapacitet izvora u selu.

Ispitivanja, neophodna za relizaciju projekta „Gornji horizonti“, otpočela su još pedesetih godine prošlog vijeka. Tada zamišljeni projekat podrazumijevao je izgradnju hidroelektrana Dabar, Nevesinje i Bileća, kao i rješavanje vodosnabdijevanja stanovništva, ali i mogućnost zalijevanja poljoprivrenih kultura u ovom dijelu Hercegovine.

Prva verzija projekta „Gornji horizonti“ izrađena je već šezdesetih godina, da bi krajem osamdesetih nakon dugogodišnjih istraživanja konačno otpočela njegova realizacija. Prva faza projekta podrazumijevala je izgradnju vodovoda i pristupnih puteva.
Rat na prostoru bivše Jugoslavije ubrzo je projekat bacio u drugi plan.

Kada je prije nekoliko godina opet aktualizovana relizacija projekta „Gornji horizonti“, došlo je do odstupanja od prvobitnog projekta.

Lukavčanin Ranko Grahovac kaže da su Tamindžija i tadašnji direktor HE „Dabar“ Radivoje Bratić odgovorni za problem u kome su se našli mještani ovog sela.
„Najvjerovatnije da nisu željeli ni htjeli da Lukavac dobije vodu, zato što su ta sredstva ili uzeli i podijelili između sebe ili su dali političkoj partiji kojoj pripadaju. Vjerujem da je bilo i to zato što tada nisu glasali za njihove kandidate u procentu koji su oni očekivali. I to je nečiji hir i volja, bezobrazluk, bahatost, što nije normalno jer je predviđeno projektom da Lukavac mora dobiti vodu i put, zato što već presušuju zadnjih godina vrela, prošle godine četiri, a ove godine dva. Stručnjaci koji su sedamdesetih godina dolazili iz Energoprojekta su rekli da je moguće, kada se ispumpava voda iz jame Udbina, da dođe do toga da presuše izvori u Lukavcu i zato će Lukavac prvi dobiti vodu i put i dobiće vodu hidroelektrana za svoje potebe, za ostalo se nije tada znalo da li će dobiti, a sada su dobila sva druga sela“, kaže Grahovac.

U samom Lukavcu malo je onih koji se usuđuju javno govoriti o problemu. Kažu da su pojedinci koji su se ranije javno oglasili imali ozbiljne probleme u vidu prijetnji i pritisaka na radnom mjestu, koje su doživjeli oni ili članovi njihove porodice.

Avdalović: Nemojte me zvati, više nikad!

Umjesto da nam odgovori na pitanje, da li su i zašto mještani sela Lukavac diskriminisani prilikom izgradnje vodovoda i kako će njihov problem biti riješen, načelnik opštine Nevesinje Milenko Avdalović je odlučio da nam „održi lakciju“.

Milenko Avdalović/foto: leutar.net

Na pitanje novinara Impulsa, kako i zašto selo Lukavac nema vodu, iako se nalazi na samom izvorištu, Avdalović je burno reagovao.

„Vi već imate odgovor spreman. Onda, što mene pitate?

Koliko se vi bavite novinarstvom?
Da sva sela imaju vodu pogotovo na 860 metara nadmorske visine!? Ej…!
Jeste li bili nekada u Nevesinju, Vi?“

Pitali smo ga i da li su sela Bežđeđe i Gornji Drežanj dobili vodovod ili se radi na njegovoj izgradnji. Avdalović je nastavio u istom stilu.

„Sad kažeš ima vodu, sad kažeš radi se! Niti je tačno da se radi niti je tačno da ima! Lupate k’o Maksim po diviziji nemojte me više zvati, ako ćete odgovarati sami na pitanja!
Nemojte me više nikad zvati! Neću da Vam odgovorim više ni na jedno pitanje.
Eto, ’ajde…“, poručio je između ostalog, načelnik opštine Nevesinje.

Impuls