Kolumne
KOLUMNA EX AMBASADORA Mediteranske geopolitičke igre

Mediteran – Mare Internum, smješten izmedju tri kontinenta a Gibraltarom, Bosforom i Suecom povezan sa Atlanskim i Indijskim okeanom, i Crnim (azijskim) morem, antička “kolijevka civilizacije”, prostor neprestane kulturne i ekonomske interakcije, nesumnjive geopoliticke i geostrateške važnosti i izuzetnosti, i velika politička scena gdje se vjekovima odmjeravaju snage i lome interesi velikih, ponovo postaje pozornica svjetskih političkih dešavanja.
Nesuglasice u tumačenju međunarodnih mirovnih sporazuma nastalih poslije prvog i drugog svjetskog rata, zagovaranje njihove revizije kao opasan presedan, preferiranje ispravljanja “istorijskih nepravdi“ nad međunarodnim pravom i pokretanje revizija Lozanskog sporazuma u aktuelnom evropskom političkom momentumu, mogao bi biti uvod u proces pokretanja zahtjeva za reviziju i nekih drugih mirovnih sporazuma iz tog perioda, što bi, nesumnjivo, uticalo na destabilizaciju ne samo regiona Mediterana i Levanta, već i dijelova evropskog kontineta.
Ataturkova demokratizovana Turska, post-imerijalna sekularna država od modernista godinama gurana prema Zapadu i Evropi, danas je pod jakim uticajem Erdoganovih islamista, željnih velike pozornice i samopotvrđivanja. Tursko liderstvo na područjima nekadašnje otomanske imperije i status regionalno-dominantne sile, izveden iz njene geografsko-imperijalne prošlosti i strateški značajnog geopolitičkog položaja, budi stare aspiracije za dominacijom.
Nedavni nesporazum Turske i Grčke oko seizmoloških istraživanja rezervi prirodnog gasa u vodama Egejskog mora blizu kiparske obale, jedan je u nizu dugogodišnjih komšijskih nesuglasica i netrpeljivosti, koji bi mogao biti iskorišten kao povod za reviziju mirovnog sporazuma iz Lozane 1923. Ovim sporazumom su definisane međunarodne granice savremene turske države i određene kopnene i vodene granice sa Grčkom, kao i granice sa svim njenim susjednim zemljama.
Činjenicu da ovim mirovnim sporazumom između sila Antante i Turske nigdje nije definisan datum važenja ili trajanja, turska strana tumači kao skoro prestajenje važnosti stogodišnjeg, po njima nepovoljnog, sporazuma i otvaranje mogućnosti revizije granica sa susjednim državama.
Reakcije velikih sila su blage, nemušte i podijeljene.
Od posjeta šefova diplomatije Rusije i SAD Kipru, i nuđenja diplomatskog posredovanja u rješavanju spora, preko umjerenih diplomatskih aktivnosti njemačke kancelarke i poziva “na deeskalaciju i oživljavanje bilateralnih mehanizama Turske i Grčke“, do oštrih izjava francuskog predsjednika nakon samita mediteranskih članica Unije na Korzici “da Turska više nije partner na Mediteranu”.
Brisel jos uvijek traga za konsenzusom članica Unije, dok je NATO pokrenuo inicijativu o dekonfliktnosti.
Izostala je očekivana reakcija Velike Britanije, pod čijim patronatom je sporazum u Lozani i sačinjen, iako je na Kipru njihova najveća mediteranska vojno-pomorska osmatračka baza, dobijena na Berlinskom kongresu 1878, prihvatanjem austrijske okupacije Bosne i Hercegovine.
Nedavne najave turskog predsjednika da su spremni dijeliti prava u skladu sa pravednim sporazumima, kao i da su sposobni politički, ekonomski i vojno da unište “nepravedne dokumente i mape utemljene na nemoralu i trzavicama“ Sporazuma iz Ušija (Ouchy) 1912, Londona i Atine 1913, mirovnog sporazuma iz Lozane 1923, Sporazuma iz Ankare 1926, Konvencije iz Montrea 1936. i Pariskog mirovnog ugovora iz 1947, samo su potvrda ozbiljnosti političkog momentuma i turske odlučnosti u namjerama pokretanja revizije ugovora i korigovanja “nepravedno“ utvrđenih granica sa komšijama.
Uvaženi srpski diplomata i ponajbolji poznavalac Orijenta prof. dr D. Tanaskovic, jednom prilikom je za harizmatičnog turskog predsjednika R.T. Erdogana rekao “da svojom verbalnom neumjerenšću i agresivnšću, uspješno i sve ubrzanije ruši sopstveno impozantno političko djelo”.
mr sci Branko T. Nešković
Bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Republici Rumuniji i
Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske
13. oktobar 2020. Banja Luka
