Incko: Bonske ovlasti će se opet morati koristiti

Dodik je pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda sebi otpjevao “labuđi pjev”.

Visoki predstavnik Valenin Inzko zahtijeva od međunarodne zajednice podršku za ponovno korištenje Bonskih ovlasti.

U dužem razgovoru za politicki.ba on ističe da sazrijeva uvjerenje da je to neminovnost. Navodi i da ponašanje bh. političara, posebno Milorada Dodika, naprosto tjera strane aktere angažirane u i oko Bosne i Hercegovine na to da promijene stav i vrate se tom instrumentu.

Tokom razgovora, Inzko se najviše osvrnuo na nedavno neformalnu sjednicu Vijeća sigurnosti.

Hvala Dodiku

Kako gledate na raspravu u Vijeću sigurnosti ?

– Rasprava je organizirana u okviru (neformalnog) Arrias formata, u organizaciji ruskeambasade u Njujorku, povodom 25. godišnjice Dejtonskog sporazuma.

Neformalni format učešća u raspravi u Vijeću sigurnosti UN iskorišten je za poziv tri tzv. lidera konstitutivnih naroda, da prezentiraju svoja stajališta u vezi Dejtonskog sporazuma. Večer pred održavanje te sjednice i ja sam dobio poziv za učešće. Isti sam odmah prihvatio.

Kako je izgledala rasprava mogli su vidjeti svi zainteresirani na kasnije objavljenom videolinku i sami izvući vlastite zaključke.

Iz polusatnog monologa Milorada Dodika Vijeće sigurnosti, kao i sve diplomatije svijeta, mogli su se uvjeriti s čim se sve OHR i PIC nosi u ovoj zemlji.

Nedvojbeno su shvatili da je u konačnici to bio ozbiljan autogol.

Iz jedne zemlje mi je rečeno da je to bio Dodikov “labuđi pjev”.

Inače, nisu me povrijedile Dodikove kvalifikacije na moj račun. Zasmetalo me što neprihvatljiv vokabular koristi prema bivšem, preminulom visokom predstavniku Ashdownu, koji nije u mogućnosti odgovoriti i braniti se. Također, jako me zasmetalo uporno krivo interpretiranje Dejtonskog sporazuma.

Na primjer, Dodik je barem deset puta rekao da je BiH sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Bilo bi poželjno da konzultira Ustav, uvjeri se kako tamo piše „sastoji se“ i prestane sa iskrivljivanjem činjenica. To je ozbiljna distinkcija. Također u BiH ne postoje zajedničke institucije, kako Dodik uporno ponavlja, i sve više zaživljava u medijskom prostoru, nego postoje državne institucije…

Dodikovi istupi izazvali su oštre reakcije svih diplomata u tom tijelu, osim Rusije. Kako gledate na iznesene stavove s tim u vezi, predstavnika SAD, Francuske, Njemačke, Velike Britanije, Belgije, Vaše Austrije…?

– Dodik je u fokus svog izlaganja postavio mene lično, OHR, strane sudije. Dakle, sve ono čega se želi što prije osloboditi i na čemu predano već godinama radi preko raznih lobista.

Vokabular koji je koristio prema meni lično, prema instituciji Ureda visokog predstavnika, prema stranim sudijama, izazvao je takvu reakciju ambasadora u Vijeću sigurnosti UN. Jasno mi je da je cilj recentnog Arrias formata primarno bio uvjeriti ambasadore u UN da je OHR nepotreban, da ga treba zatvoriti kao i otkazati usluge evropskim sudijama u Ustavnom sudu BiH. Dodikov nastup je bio u ozbiljnoj koliziji sa zadanim ciljem.

Prije svega Njemačka, Amerika, Belgija, Francuska, Engleska i “moja” Austrija dale su mi više nego jasnu podršku.

Ali i ostali.  

I meni lično kao i podršku Uredu visokog predstavnika.  

Ambasador Austrije Alexandr Marschiku je na samoj sjednici sublimirao nastupe, zaključivši, otprilike parafraziram, ako nekome do sada i nije bilo jasno koliko je potreban OHR u BiH nakon ove debate svima će biti jasno.

Dakle, Dodik je nehotice, sportskim rječnikom rečeno, zabio gol za Bosnu i Hercegovinu.  

OHR, kao i evropske  sudije još su jako potrebni ovoj zemlji.

To ne znači da ja moram biti visoki predstavnik, dapače, s velikom radošću ću predati palicu eventualnom nasljedniku.  

No, na jasne istupe ambasadora gledam kao na primarnu podršku Bosni i Hercegovini.

Poruku, da nije sama, da ima veliki broj prijatelja, bez obzira na to što postoji ogroman broj kriza u svijetu, a koje su objektivno veće. Uzmite samo jednu krizu, koja se tiče i Bosne Hercegovine, izbjegličku krizu sa svojim posljedicama.

Dodik Vas je pozvao da zajedno skinete tablu Radovana Karadžića sa studentskog doma na Palama. Ranije je govorio da to neće uraditi. Kako gledate na taj njegov poziv i hoćete li se odazvati?

– Svi znaju da ploču nisam otkrio ja pred kamerama,  svi također znaju da nije moja odluka da se studentski dom na Palama zove po Karadžiću. 

Zašto bih je ja skidao?

No, najprije je potrebno da nadležne institucije donesu odluku o promjeni imena studentskog doma.

Ako će Dodik taj problem lakše riješiti u mojoj prisutnosti spreman sam ozbiljno razmisliti pa budem prisutan tom činu.

No, pričom o skidanju ploče banalizira se suština problema, a to je glorifikacija ratnih zločinaca. Nažalost, ova zemlja se suočava s opasnim virusom glorifikacije ratnih zločinaca.

Dobro. Ako hoćete, kada ćete skinuti s njim tablu?

– Imamo šest mjeseci, do sljedećeg PIC-a, odnosno preciznije do početak maja, kad Vijeće sigurnosti ima svoju narednu redovnu sjednicu posvećenu Bosni i Hercegovini.

Svi zapadni predstavnici u Vijeću sigurnosti upozorili su još jednom da je neprihvatljivo negiranje genocida i veličane ratnih zločinaca. Šta Vam to govori?

Ova tematika, mada nije nova, nije bila do sada tako jako prisutna u Vijeću sigurnosti. Međutim, ja sam ovu tužnu činjenicu iznio već ranije, pa opet početkom maja ove godine u Vijeću  Sigurnosti UN-a i ponovo na 25. godišnjicu genocida u Srebrenici.

Spomenuo sam u UN i misu zahvalnosti, povodom povratka Darija Kordića, koncert podrške optuženoj šestorici u predmetu “Herceg-Bosna“ u Mostaru kao i   studentski dom.

Kao građanin Austrije, koja je imala veliki broj nacista, imam posebnu osjetljivost prema veličanju ratnih zločinaca.

Drugo, duboko sam svjestan da slavljenje ratnih zločinaca izaziva ozbiljne podjele u društvu, ostavlja trajne posljedice na pojedince, nameće kolektivnu odgovornost, onemogućava nužan proces katarze i pomirenja.

Zanimljivo je da evropski predstavnici u Vijeću sigurnosti sve češće upozoravaju na neprihvatljivost veličanja ratnih zločinaca. To je nedavno istakao i Heiko Maas, ministar vanjskih poslova Njemačke. Rekao je i da takvim političarima nema mjesta u Evropi. Da li to znači da se EU kreće k sankcioniranju takve vrste političara u BiH?

– Na neki način njemački ministar Heiko Maas uveo je još jedan kriterij za pristupanje Evropskoj uniji.

 Naravno postoje razna poglavlja za članstvo, za Bosnu i Hercegovinu, 14 ključnih prioriteta za kandidaturu, ali u nekom smislu Heiko Maas je uspostavio dodatan ekslpicitan uvjet.

Za države, i logično, za pojedince, koji veličaju ratne zločince, nema mjesta u Evropskoj uniji.

I opet, Heiko Maas, iako je mlad ministar, kao Nijemac ima posebnu osjetljivost za ova pitanja.

No, nisu samo zapadne diplomate ustvrdile da je neprihvatljivo veličanje ratnih zločinaca.

Na PIC-u, održanom 2. decembra, u debati o pomirenju uključili su se gotovo svi predstavnici zemalja iskazujući šok, nevjericu i zgroženost da se BiH 25 godina od potpisivanja mirovnog sporazuma suočava s veličanjem ratnih zločinaca. Konstatirao sam da moramo zaustaviti širenje tog malignog  virusa, apostrofirajući da nužno sredstvo postaju sankcije.

Vidite, nakon one Arrie debate u UN, kada su gotovo svi predstavnici tzv. svjetske vlade eksplicite osudili veličanje ratnih zločinaca, nakon što je to top-tema u BiH danima,

Hrvatska kulturna zajednica Troplet prije nekoliko dana je pozvala na bdijenje i paljenje svijeća za presuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka.

Utvrdili smo ko je odgovorna osoba u toj udruzi, ko su članovi Upravnog odbora.

Čini mi se da nisu shvatili da civiliziran svijet ima nultu toleranciju prema veličanju ratnih zločinaca, da tu nema kompromisa. Izgleda da su i zaboravili da je Vijeće sigurnosti osnivač Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju.

Nedvojbeno je da ovakvo ponašanje vodi u pravcu sankcioniranja.

Kao odgovor na Vaše primjedbe zbog sporazuma Srbije i RS o izgradnji tri elektrane u gornjem toku Drine, Dodik je zaprijetio ujedinjenjem sa Srbijom. Šta je Vaša reakcija?

– Da se razumijemo, ja sam jako sretan ukoliko će Srbija investirati u BiH, u hidroelektrane. Tu ne smije biti sumnje. Struja će bit sve važnija u budućnosti, a pojedine zemlje, Njemačka na primjer, programiraju budućnost na čistoj energiji.

A to je vodonik koji se može proizvesti samo kroz velike količine električne energije. Potpuno je normalno, da međudržavne ugovore potpisuju države, ili su barem prisutne. Pogotovo, kad je u pitanju državna imovina. Vjerovatno ugovore sa Mađarskom ili Rumunijom  potpisuje Srbija, a ne Vojvodina.

Da budem kratak i jasan. U potpunosti pozdravljam investicije Srbije u BiH, a ovo je predmet i za državu Bosnu i Hercegovinu, vladu i Predsjedništvo. Moraju se poštovati procedure. To neće produžiti investicije ili potpisivanje ugovora. 

Ako je potrebno, ja sam čak spreman pomoći, da se procedura ubrza.   

Uloga Dragana Čovića

Kritizirao Vas je i Dragan Čović. Kako odgovarate na to?

– Sve što je stvarno, prihvaćam.

Na spomenutoj sjednici sam mu se i zahvalio što je doprinio rješenju za održavanje izbora u Mostaru.

Možda su neke teme iz Federacije mogle dobiti veći i dublji pristup u mojim izvještajima u UN, no izvještaj ne može biti beskonačan.

No, istodobno sam uočio da je za neke HDZ političare kršenje Dejtonskog ugovora implementacija istog. Prije nekoliko dana slušao sam izjavu bivše ambasadorice Bosne i Hercegovine, aktualne europarlamentarke  Željane Zovko koja je utvrdila je „Dejtonski ugovor kršen više od stotinu  puta“.

Bilo bi mi drago da mi gospođa Zovko dostavi popis kršenja Dejtonskog sporazuma, pa da argumentirano razgovaramo.

Rekli ste da od 2011. niste koristili Bonske ovlasti. Jesu li se okolnosti promijenile? Imate li podršku PIC-a da ih upotrijebite i, ako imate, gdje biste ih iskoristili?

– Znam da su  mnogi građani razočarani zbog neupotrebe Bonskih ovlasti!

I ja sam.

Svakako relevantni domaći faktori svojim ponašanjem, blokadom rada institucija, sveopštim nazadovanjem, sve više uvjeravaju međunarodne faktore da se taj instrument opet treba početi koristiti. Lično sam mnogo lobirao po svjetskim prijestolnicama da opet koristimo bonske ovlasti, no, prema trenutnom raspoloženju relevantnih svjetskih faktora, imam osjećaj da su ih domaći lideri uvjerili u nužnost ponovne upotrebe tog alata.  

Za sada neka konkretna odluka za korištenje nije donesena, još nije pala.

No, ekskluzivno ću Vam otkriti da su mi građani ove zemlje dali podršku za nametanje zakona, smjenu svih članova jedne bitne institucije.

Naime, prošle godine je moj ured naručio istraživanje javnog mišljenja, kod vrlo respektabilne agencije o stanju u pravosuđu.

U tom području građani su najviše frustrirani, u oba entiteta, žele vladavinu prava pa makar do nje stigli i bonskim ovlastima.   

Očekivanja od Bidena

U SAD je pobijedio Joe Biden. Koliko će to olakšati Vaš posao?

Mnogo!

Očekujem da će sastavi moćan tim koji će raditi kreativno i rješavati probleme u Bosni i Hercegovini, naravno u saradnji s Evropom, pogotovo Njemačkom, Engleskom, Francuskom, Španijom i drugima.

Ne smijemo zaboraviti ni na brojne američke think tenkove. 

Kako očekujete da će Bidenova administracija pomoći? Šta su Vaši planovi?

–        U BiH smo do sada imali dvije faze. Onu prvu, izuzetno uspješnu, kad su se stvarale potrebne državne institucije, nova valuta, zastava, registarske tablice, granična policija . . . Druga faza, “local ownership”, faza domaće odgovornosti, je bila manje slavna, manje efikasna. 

Pa, na primjer, nemamo ni EUROPOL već pet godina, jer se ne mogu usaglasiti, gde će biti sjedište i pod čijom komandom. Od 2021 treba da počne treća faza, koja treba da koristi neke elemente prve, uspješne faze.

Grupa stručnjaka – američkih i bosanskih – objavila je prije nekoliko dana prijedlog snažnog angažmana SAD i EU u BiH. Kako gledate na njihove prijedloge?

Bit će mi izuzetno drago da svi zajedno s riječi krenemo u djela.

Oni su mnogo radili i analizirali, a očekujem kao što sam Vam već rekao, dobru saradnju u interesu svih  bh. građana. Očekujem otvaranje nove poglavje  u aganžmanu SAD i EU u BiH.  

Izvor: Politicki.ba