GeopolitiČki momentum Arctic-a

Arctic, najsjeverniji i najmanje naseljeni dio planete, region stabilnosti, niskih tenzija i fine diplomatije, najbolji primjer izuzetnosti mira i izolovanosti od spoljno politickih sporova, i do nedavno i jedna od rijetkih geopolitickih pozornica bez napetosti izmedju Zapada i Rusije.

Nazvan po sjevernom polarnom sazvijezdju medvjeda, ἄρϰτος – na grckom medvjed, definisan arktickim krugom – imaginarnom crtom geografske sirine 66,5° sjeverno od Ekvatora na ogromnoj povrsini od oko 14,2 mil km2 ledom prekrivenog Arktickog okeana i ostrva, i kopna sjeverno-americkog i evro-azijskog kontinenta u okruzenju sa svega 4 mil stanovnika. Polovina zivi u dva jedina veca urbana centra – Murmansk i Norilsk dok autohtoni narodi: Aleuti, Eskimi, Sami, Enetsi, Oluchi, Komi, Mansi, Cukci, Vepsi, Laponci, Jakuti, i neki manji nomadski narodi, zive po manjim naseljima koja grade i u ledu. Surovu arkticku klimu karakterisu temperature do -52°C, hladne zime od septembra do maja, duge polarne noci sa malo svjetlosti, i oskudna vegetacija tundre.   

Uslijed klimatskih promjena, velikih dostignuca nauke i tehnologije, i novo-otkrivenih prirodnih resursa krajem proslog vijeka, doslo je do znacajnog rasta medjunarodnog interesa za saradnju sa ovim prostorom a na Arctic se sve manje gleda kao na prirodnu barijeru izmedju evroazijskog i americkog kontinenta a sve vise kao jedno od vaznih geostrateskih podrucja.  

Glavni razlozi naglog porasta interesa nalaze se: u mogucem skracenju tranzitno – trgovackih ruta medju kontinentima, rastucoj realizaciji ekonomskih resursa u oblastima energetike, rudarstva i ribarstva, i velikom znacaju regiona u proucavanju klimatskih promjena i globalne meteorologije.    

Sa klimatskim promjenama i ubrzanim rastom temperatura vazduha na ovom prostoru, sve se manje leda zadrzava u arktickim morima. Strucne studije predvidjaju potpuni nestanak ljetnog leda na Arktickom okeanu vec do 2035., a   ogromni potencijali sjeverne pomorske rute i trgovackih koridora mogli bi Arctic pretvoriti u svjetski region buducnosti. Skracujuci tranzitno vrijemena isporuke roba između Azije i Evrope vise od 30%, Sjeverni pomorski put stice veliki potencijal u preoblikovanju globalnih brodskih koridora. Velika logisticka kompanija iz Ujedinjenih arapskih emirata – DP World vec je  potpisala sporazum o upotrebi specijalizovane flote kontejnerskih brodova sa ruskim Rosatom.   

Primarni pokretac ekonomije Arctic-a su energenti. Istrazivanja i procjene naucnika americkog geoloskog drustva kazu da se cetvrtina neotkrivenih svetskih rezervi fosilnih goriva (nafte i zemnog gasa), nalazi ispod arktickog leda. Do sada je otkriveno oko 60 velikih naftnih i gasnih polja ali se uslijed nedostatka pratece infrastrukture, eksploatacija isplati samo na lokacijama fizicki najblizim infrastrukturnim cvoristima i poznatim trzistima.

Rusija je do sada investirala desetine mlrd dolara u gasna polja, rafinerije, luke, aerodrome, pruge, cjevovode i drugu infrastrukturu a njihova postrojenja za proizvodnju tecnog prirodnog gasa – Yamal LNG, uvrstilo je Rusiju u najvece svetske snadbjevace ovim energentom. Neki pomaci su vidljivi i u drugim zemljama tako da amerikanci pripremaju znacajno otvaranje Aljaske za koju se pretpostavlja da cuva najvece rezerve sirove nafte na Arctic-u dok norvezani investiraju vise od 5 mlrd dolara u dugorocnu eksploataciju naftnog polja u Barentsovom moru. 

Rudna bogatstva su drugi najtrazeniji resurs Arctic-a. Ovaj region a narocito ruski dio bogat je zlatom, srebrom, dijamantima, platinom, kobaltom, bakrom, zeljezom, ugljom, niklom, titanijumom, uranijumom i rijetkih metalima za moderne tehnologije dok Aljaska i kanadski dio imaju olova i cinka. Glavni rudarski centri su Murmansk i Norilsk. 

Arctick je privlacan i za investitore u sve tipove obnovljivih izvora energije: hidrocentrale, geotermalna polja, solarne parkove i vetroparkove. 

Riba je resurs buducnosti i veliki potencijal Arctic-a.Veliki dio globalnog izlova ribe vec sada dolazi iz Barentsovog mora a vise od polovine godisnjeg izlova za potrebe SAD-a obezbedjuju se u Beringovom moru. Strucne procjene govore da u arktickim morima ima dovoljno ribe da podmiri potrebe cijelog svijeta.   

Ekonomisti cijene da Arkticka ekonomija danas vrijedi nesto manje od 500 mlrd dolara, i da je za njenu punu integraciju u globalne ekonomske tokove neophodno obezbjediti jos nesto vise od 1000 mlrd dolara. 

Nedostaci pratece infrastructure pokrenuli su hiljadu projekata u ovoj oblasti a ogroman kapital neophodan za finansiranje, omogucava povecanu prisustnost i uticaj zemljama poput Kine.

Osnivanjem Arctic Council-a,jedinstvene medjunarodne institucije za regionalnu saradnju, koordinaciju i interakciju arktickih drzava i autohtonih naroda u Otavi 1996., saradnja je znatno unaprijedjena. Arkticki savjet se bavi i energetskim pitanjima, konceptima zastite okoline i odrzivog razvoja, i svim drugim pitanjima izvan vojno-strateske imperije.  

Rusija, SAD, Kanada, Danska i Norveska – drzave sa blizinom litoralnog Arktickog okeana cine Arkticku petorku zaduzenu za upravljanje najvecim dijelom region a zajedno sa Finskom, Svedskom i Islandom – drzavama iznad Arktickog kruga cine Arkticku osmicu stalnih clanova Arktickog savjeta. Predsjedavanje Savjetom se rotira svake dvije godine a odluke Savjeta se donose konsenzusom stalnih clanica uz njihovu punu ukljucenost i konsultacije. 

Ne-arkticke drzave sa pokazanim interesom i ucescem u projektima: Njemacka, Holandija, Poljska, Velika britanija, Francuska, Spanija, Kina, Indija, Italija, Japan, Juzna Koreja, Singapur, Svajcarska, imaju status posmatraca – bez prava na odlucivanje. Sekretarijat Savjeta se nalazi u Tromsøu na sjeveru Norveske. 

Ulazuci u fini diplomatski balans, ostavljajuci politiku pred vratima regiona savjet osigurava arkticki poredak i kolektivni interes arktickih dionicara a kao potvrdu najbolje medjunarodne saradnje dobio je nominovanje za Nobelovu nagradu za mir.   

Mada je Savjet diplomatski umjesno navigirao neslaganjima drzava clanica oko ratova u Iraku 2003., Gruziji 2008., i aneksiji Krima 2014., pozicije oko aktuelnog sukoba u Ukraini bile su nepomirljive.

Nedavna objava americkog State department-a da je pozicija Rusije svugdje, ukljucujuci i Arctic, umanjena njenom invazijom na Ukrainu, najavila je kvarenja odnosa. Slijedilo je zajednicko saopstenje sedam od osam drzava stalnih clanica savjeta da privremeno obustavljaju angazman u radu Savjeta i njegovim pripadajucim tijelima do proljeca 2023., tj. do ruskog predavanja predsjedavanja Savjetom Norveskoj, i da zbog ruske flagrantne povrede ukrainskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, nece ucestvovati na sledecem sastanku visih arktickih zvanicnika krajem mjeseca u Arkhangelsku. 

Uporedo sa ovim pocelo je preispitivanje finansijskih interesa Zapada u ruskom arktickom prostoru, prije svega u LNG mega projektima. Shell-ova najava izlaska sa ruskog energetskog trzista moze uticati na ruske planove sa GazpromNeftom a najava izlaska britanskog Beyond Petroleum iz svog dijela od 19,75%, u ruskom Rosneftu, moze uticati na Arctic Vostok Oil Project.  

Mada francuski TotalEnergiesa, veoma ukljucen u projekte ruskog arktickog gasa od cega u 19,40% dionica ruskog PAO Novatek, 20% gasovoda Yamal LNG, 10% arktickog LNG-2, i 10% cvorista za pretovar LNG duz Northern Sea Route, jos nije objavio planove za izlazak iz energetskog sektora Rusije, buducnost OB LNG-a Gydan Arctic-a postaje upitna. Upitni su i angazmani italijanskog Saipem, turske Renaissance Heavy Industries, americkog Halliburton i njemackih Siemens i BASF, kljucnih tehnolosko i finansijski sposobnih ucesnika u ruskoj arktickoj energetskoj sferi.

Imajuci u vidu da Rusija cini polovinu stanovnika Arctic-a, preko polovine obale, vecinu industrije, da dominira arktickom proizvodnjom energije, ribolovom i brodskom flotom, i da ima veliki znacaj u pracenju globalnih ekoloskih pitanja i razmjeni naucnih podataka izmedju meteoroloskih opservatorija u pracenju sibirskog topljenja permafrosta, Zapad se zamrzavanjem dijaloga sa Rusijom na Arctic-u bez uradjene due diligence, izlaze dugorocnom geostrateskom riziku zbog kratkorocne politicke dobiti.

Rusija bi kao odgovor vjerovatno mogla preusmjeriti planove predsjedavanja savjetom na svoje arkticke interese i na aranzmane sa drugim ne-arktickim drzavama koje mjerkaju svoje mjesto za arktickim stolom.

Nije velika tajna da Indija razgovara oko 9,90 % dionica Novatek’s Arctic LNG-2 i da je ponovo zainteresovana za North-South corridor (mjesoviti koridor zeljeznica-more) od ruske Vostok Arctic project zone do luka u Indijskom okeanu na jugu, da Ujedinjeni arapski emirati dugo prate potencijal Northern Sea Route i da se u slucaju izlaska TotalEnergies sa ruskog trzista gasa, moze ocekivati njihov ulazak i kontrola cvorista za pretovar LNG-a za jugoistocnu Aziju i drzave ASEAN-a. 

Zapadni analiticari procijenjuju da su dugorocni efekti ruske izolovanosti upitni i da zasluzuju pazljivije ispitivanje, da bi izolacija Rusije mogla imati dugorocne implikacije pojavom novih igraca na sjevernoj pozornici poput Ujedinjenih arapskih emirata i nekih drzava ASEAN-a, da bi Kina i Indija mogle ucvrstiti svoje arkticke uloge, kao i da bi Zapad sankcijama mogao jos vise gurnuti Rusiju ka kineskom kapitalu i novim izvoznim trzistima arktickog LNG-a.

Mada je najsjeverniji dio planete za mnoge jos uvijek uglavnom nepoznanica, Arctic nesumnivo stupa na svjetsku geopoliticku pozornicu. Velike sile su pocele zakulisne radnje i diplomatske igre oko njegovih strateskih puteva i raskrsca, i ogromnih energetskih i rudnih rusursa buducnosti, a geopoliticki momentum predstavlja segment u redifinisanju mozaika geopoliticke slike svijeta.

MSc Branko T. Nešković

Diplomata i publicista

18 maj 2022. Banja Luka

Preuzeto sa bloga htps://btneskovic.wordpress.com/