Britanci na Balkanu

Mi nemamo ni vjecne saveznike ni vjecne neprijatelje. Nasi interesi su vjecni a nasa duznost je da ih slijedimo, viskont H.J.T. Palmerston, neki su od postulata britanske spoljne politike kreirane jos polovinom XIX vijeka.

Britanci su tokom XVIII, XIX i sve do polovine XX vijeka sa evropskim imperijama (Austrougarska, Njemacka i Ruska), vodili velike geopoliticke igre oko svojih pozicija, koristeci na posredan nacin i onemocalu Osmanlijsku imperiju.

Britanci za sebe u Evropi jedini nisu trazili nista vise od sprecavanja dominacije samo jedne sile ali je kontrola toplih mediteranskih mora – Egejsko, Crno i Sredozemno, moreuza Bosfora i Dardanela i plovnog puta kroz Suez Canal ka Istoku – tzv. Put za Indiju, bio njihovstrateški geopolitički interes na kojem su istrajavali.

Umjesnom diplomatijom i kolonijalnim tehnikama neprincipijelnih dogovora i obecanja, ovladanim tokom dugogodisnje kolonijalne vladavine, podrzavsi tajni sporazum aneksije Bosne od Austrije u pripremi Berlinskog kongresa 1878., i davanjem garancija za osmanlijske teritorije u Aziji sultanu Abdul Hamidu II, Britanci su dobili saglasnost za izgradnju vojno pomorske baze na Kipru, cime su svoje interese u ovom dijelu svijeta jos tada najvecim dijelom ostvarili.

Balkanski problemi ih nisu mnogo doticali. Dobro su znali da je ovaj prostor bio geopoliticki prioritet germanskih naroda koji su pogledali sa hladnog Baltika prema toplim morima, luci Thessaloniki, i dalje prema maloj Aziji i srednjem istoku.

Pored Germana, vjecitu britansku zabrinutost kao i danas, predstavljali su ruski pokusaji sirenja uticaja prema Balkanu i plovnim putevima toplih mora. Vjesto braneći svoju dominaciju na Mediteranu, i vodeći prije svega računa o svojoj trgovini sa Istokom, Britanci su bili redovna brana sirenju ruskog uticaja na ovom prostoru.   

Novo vrijeme nosi sa sobom nove izazove a hronicna nestabilnost na bliskom i srednjem istoku, kojima su dijelom i sami Britanci pridonijeli, ratovi u Iraku, Siriji i Afganistanu kao i sve prisutnije sirenje uticaja radikalnog islama, vehabija, selafija, muslimanske brace i iranskih sluzbi na prostoru Balkana, nadopunjuju ovu vjecitu britansku zabrinutost.       

Zabrinjavajuci broj ratnika ISISA pristiglih iz BiH i sa Kosova tokom sukoba u Siriju ozbiljno je upozorenje na negativan uticaja Saudijske Arabije, Katara, UAE i Irana na evropske muslimane u region, misljenje je bivseg generalnog sekretara NATO-a, barona G. Robertsona tokom svjedocenja u Domu lordova 2018.

Terorizam se mnogo lakse sprijecava daleko od britanskih ulica, izjavio je nekadašnji ministar drzavne bezbjednosti u Home office i aktuelni ministar odbrane Velike britanije B. Wallace, nakon nekoliko brutalnih napada dzihadista na ulicama Londona 2017.

Borba protiv terorizma je zahtjevan i slozen proces aktivnosti od edukacije, prepoznavanja, infiltriranja do drzanja pod kontrolom daleko od britanskih ulica. Dobra saradnja sa bezbjednosnim sluzbama drzava Zapadnog Balkana je neophodna a mnogi od tih aspekata saradnje, zahtjevaju odredjene ustupke i prilagodjavanja za njihovo provođenje.  

Kako bi definisali novu britansku spoljno politiku prema region, Odbor za medjunarodne odnose Doma lordova britanskog parlamenta proveo je obimnu javnu raspravu u kojoj su učešće uzeli istaknuti britanski političari, diplomate, generali, univerzitetski profesori, politicki i vojni analiticari, novinari,… a polovinom 2018. je sacinjen i javnosti prezentovan Izvjestaj o buducim odnosima Ujedinjenog kraljevstva i zemalja Zapadnog Balkana – The UK and the future of the Western Balkans.

U njemu je kroz prizmu aktuelne geopolitike, evro-atlanskih integracija, Brexit-a, socijalnih, politickih i ekonomskih izazova, i interesa drzava regiona dat projektovan okvir britanskog spoljno-politickog djelovanja na ovom prostoru, a date su i preporuke za pozitivnu britansku ulogu nakon Brexit-a, za nastavak podrske evro-atlanskih integracija zemalja regiona, i za nastavak podrske dalje demokratizacije u regionu i uvodjenju vladavine prava.

Preporuke i namjere su jedno ali uslijed samo-iskljucivanja iz evropske avanture i velikih promjena u spoljnoj politici, britanski resursi se sve više usmjeravaju prema regijama koje im nude povoljnije trgovinske veze (npr. zemlje Commonwealth-a).

Prema ocjenama uglednog profesora sa The London School of Economics and Political Science, James Ker-Lindsay-a, uslijed nedostatka razvijenih trgovinskih veza sa zemljama Zapadnog Balkana nakon Brexit-a se moze ocekivati dodatni pad na listi prioriteta britanske spoljne politike.    

Enigma nedovrsenosti evro-atlanskih integracija u sklopu geostrateske tranzicije balkanskog prostora jos uvijek privlaci pozornost velikih sila, ali neuporedivo manje nego ranije jer su mnoge uloge na ovoj geopolitickoj pozornici vec podijeljene.

Najveći dio balkanski drzava je uspio uhvatiti kakav-takav prikljucak, ulazeciu Uniju na mala vrata dok preostali dio ovog prostora, simbolicno nazvan Zapadni Balkan, nacelnim prihvatanjem reformske agende, i istrajavanjem na starim dogmama i vjekovnim podjelama, opet kasni.  

Zapadni Balkan nije na britanskoj listi prioriteta a oni danas nisu ni ekonomski a ni vojno vidljivo prisutni na ovom prostoru. Svoju geopoliticku poziciju grade prije svega naslonjeni na SAD ili u bliskom savezu sa njima a njihovo prisustvo se uglavnom osjeca kroz obavjestajno bezbjednosni rad njihovih sluzbi kojima uspjevaju napraviti pometnju, među uglavnom suprostavljenom, korumpiranom politickom elitom balkanskih drzava.

Mada su kako rece Bzezinski, Britanci umirovljeni geostrateski igrac koji pociva na svojim sjajnim lovorikama, kao veoma vazan sudionik geopolitickih desavanja na Balkanu oni svoje nacionalne interese jos uvijek ostvaruju bez ikakve sentimentalnosti.

MSc Branko T. Nešković

Diplomata i publicista

14 august 2022. Banja Luka

Preuzeto sa bloga htps://btneskovic.wordpress.com/