Kolumne
Anđelko Grahovac: Kako je SNSD 20 godina sistematski uništavao poslovnu zonu Ramići

Skupštinska većina u gradu Banja Luci, upravljana Miroladom Dodikom, sprečava investiranje u poslovnu zonu Ramići. Investicija je vrijedna 60 miliona [KM] i predviđa se otvaranje 300 novih radnih mjesta. Ozbiljnog opravdanje za odbijanje investiranja nema. Inače, valjaonica hladno valjane trake (VHVT) u Ramićima počela je sa radom 1978. godine i bila je strateška firma, sa većinskim državnim kapitalom (64%), odličnom infrastrukturom, izvanrednim proizvodnim programom i potencijalom. Imala je u vlasništvu građevinsko zemljišt ukupne površine od 32,3 [Ha]. Ukupna površina izgrađenog korisnog poslovnog prostora bila je 41.501 [m2], od čega je površina proizvodne hale 29.400 [m2], koja je slobodna i predviđena za investiranje. Instalirana trafo stanica (nakon rata revitalizovana) ima snagu 15 [MW]. Objekat raspolaže sa industrijskim željezničkim kolosjekom i neophodnim unutrašnjim i vanjskim saobraćajnicama. Optimalan broj zaposlenih bio je 472 radnika. Raspolagala je modernom opremom za valjanje hladno valjane trake visokog kvaliteta na mašinama ”Z-stan” i ”D-stan“. Koliko je i danas mogla biti korisna ta oprema može da posluži podatak da su na njima bili ugrađeni hidraulični servo ventili američkog proizvođača ”MOOG”, koji se i sada ugrađuju na najmodernije putničke avione ”Boeing” i ”Airbus” i vojne letjelice tipa ”F-16”. Na tim mašinama bilo je potrebno samo instalirati novi sistem upravljanja ”PLC”. Prerađivala je sirovu čeličnu toplo valjanu traku u kvalitetnu hladno valjanu traku sa žilavim i mekim jezgrom, sa tvrdom i čvrstom površinom, podesnu za izradu dijelova za automobilsku industriju, bijelu tehniku i slično, postupkom hladnog deformisanja na presama i brzohodnim automatima. Instalirani kapacitet proizvodnje valjaonice bio je 125.500 tona sa referentnom debljinom trake od 0,9 [mm]. Prednost ovakvih, relativno malih valjaonica je u njihovoj fleksibilnosti i prilagođavanju potresima na surovom i promjenljivom svjetskom tržištu čelika. Nakon otadžbinskog rata, 1995. godine, valjonica se nije mogla staviti u funkciju zbog prekida željezničkog saobraćaja i data je u zakup vojnim strukturama mirovnih snaga ”IFOR”, kasnije ”SFOR”. Posle njihovog iseljenja i normalizacije transporta i snabdjevanja električnom energijom, Vlada Pere Bukejlovića dala je saglasnost za prodaju državnog kapitala valjaonice firmi „Balkan Steel International Establishment“ iz Lihtenštajna. Prodata je za 1,5 miliona [$], pod uslovom pokretanja proizvodnje i zaposli 350 radnika. Bilo je neophodno uložiti u revitalizaciju, inoviranje i obrtna sredstva cca. 25.000.000 [KM]. Padom Vlade Bukejlovića i dolaskom Vlade Dodika 2007. godine, proces privatizacije i pokretanja proizvodnje je neobjašnjivo zaustavljen odlukom Vlade o poništenju prethodne odluke. Od tada je valjaonica u agoniji. Umjesto da Vlada RS-e nađe načina da pokrene proizvodnju valjaonice, ona sa gradom Banja Luka ulazi u sumnjiv projekat otvaranja „Tehnološkog biznis parka“ i rješava se dokazane tehnologije sa najavom dolaska novih programa.
Grad kupuje valjaonicu od Vlade RS-e za 10.000.000 [KM] uz obećanja tadašnjeg SNSD-g gradonačelnika Dragoljuba Davidovića, da će se na tom prostoru otvoriti 6.000 novih radnih mjesta. Pod izgovorom o zastarjeloj tehnologiji i realizaciji projekta ”Tehnološki biznis park” Banja Luka, došlo je do prodaje valjaoničke opreme licitacijom po cijeni od 2,196 miliona [KM] holandskoj firmu „CBI industrial esset menagment“. Prodajna cijena opreme bila je višestruko manja od realne vrijednosti. Pogrešnom i neodgovornom politikom prošla vlast SNSD-a konačno je ukinula izvanredan proizvodni program. Inače, svojom neodgovornom, pogrešnom i podaničkom politikom Mirolad Dodik je usvajanjem programa privatizacije preduzeća i banaka po modelu masovne vaučerske privatizacije iz 1998. godine, u vrijeme njegove prve vlade, sistemski uništio privredu Republike Srpske. Od ”Tehnološkog biznis parka” godinama nema ništa. Doduše, izgrađene su nove proizvodne hale na isparcelisanom zemljištu valjaonice, koje su u suštini proširenje proizvodnih kapaciteta postojećih domaćih firmi i skladišta za trgovačke firme. U tim novoizgrađenim prostorima zaposleno je jedva 5% radnika od lažnog obećanja.
Na osnovu svega navedenog, Dodikovoj politici treba se odlučno suprotstaviti i reći mu ”dosta”, jer je imao dovoljno vremena u proteklih 15 godina da nađe rješenja, a kada u tome nije uspio neka pusti novu izvršnu vlast na miru da dovede investitore u Banja Luku, pospješi razvoj privrede, otvori nova radna mjesta i spreči odlazak mladih ljudi u inostranstvo.
Banja Luka, April, 2022. god.
Anđelko Grahovac
Autor je član Gradskog odbora SDS Banjaluka